Nizozemac u Osijeku

Gost

Albert Victor van der Linde

Domaćin
prof. dr. Peter Kuzmič

Četvrtak, 06. ožujka 2003. u 18 sati

Ukratko o gostu

Albert Victor van der Linde, među prijateljima znan kao Bert, rođen je 22. prosinca 1957. u Arnhem-u, Kraljevina Nizozemska.

Nakon mirovne konferencije u Ohridu, kojoj je prisustvovao kao novinar, u njegovoj duši dogodio se preokret. Odlučuje da o problemima ne želi samo pisati, već želi raditi na njihovom rješavanju. U svoju prvu posjetu Osijeku, sada već kao aktivista a ne samo novinar, dolazi 6. prosinca 1992. kako bi sa svojim sugrađanima radio na projektu kojim su građani nizozemskog grada Wageningena željeli pomoći stanovnicima Laslova, koji su tada bili u prognanstvu, uglavnom u Osijeku. Godine rada na projektu, zbližavanje sa stanovnicima Slavonije, članovima Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, niz posjeta i boravaka na turističku vizu, uvukle su ga u brak s građankom Hrvatske.

Krajem 1996. u Veleposlanstvu RH u Nizozemskoj podnosi zahtjev za useljenjem. Na upit može li dobiti urudžbeni broj svog zahtjeva, odgovaraju mu "pa Vi ste jedini, što će Vam broj?"

Danas živi i radi u Osijeku kao spona među nizozemskim projektima što ih još uvijek u Hrvatskoj financira nizozemska vlada.

"Grad i svijet" Uljudbene udruge "Festina lente"

Poruka u boci

-Moram ovih dana do vas, da mi pregledate bic, malo ga podmažete i napumpate - rekla sam gospodinu Škurli, vlasniku radionice "Škos" u Županijskoj, pri slučajnom susretu u gradu, zaželjela sam se već takvih vožnji, a valjda je, konačno, stiglo pravo vrijeme za to.

-Dođite samo, dođite, ali što prije, jer kasnije će biti puno posla...

Tako mi se bicikl ušuljao u misli, unatoč još minus jutarnjim temperaturama i hladnim izmaglicama topla daha. A o biciklu riječ, dvije rekao je ovih dana domaći Nizozemac, Osječanin Albert Victor van der Linde u dvorani Waldinger, kao prvi gost novog ciklusa događanja "Grad i svijet", patentu domišljate uljudbene udruge "Žuri polako". Sa svrhom multikulturalne komunikacije, da bismo, usporedbom življenja u Osijeku bolje razumjeli i upoznali druge, drukčije kulture. Domaćin druženja, prof. dr. Peter Kuzmič spontano je i simpatično čavrljao s "Bertom", "S tri imena", "Od lipe". "Da, tako je", smiješio se gospodin van der Linde, iz zemlje tulipana i bicikala. Izgovoreno je tada usput da kod nas siromašni voze bicikle, a bogati - mercedese. Što voze "srednji", vjerojatno takvih ima, o tome ništa nije rečeno, no zato se u Nizozemskoj premijer lijepo obuče, pogleda na sat i s bljeskajućim hohglancom žbica jurne pred kraljičinu palaču. Biciklom, dakako. Još neprocvjetane, čupave tulipane već je ranije poslao Kraljici Majci. (Nije izgovoreno, no mogla sam naslutiti da je u nekim trenucima dobre raspoložbe kraljica rekla svojem konjušaru da joj izvede i osedla bicikl iz kraljevske šupe.). A propos bicikla, u Nizozemskoj, za razliku od drugih zemalja, gdje su bicikli u prometu znak nezavidnog gospodarskog statusa, živi 22 milijuna bicikala. Uz 16 milijuna Nizozemaca na zemljici, površine pola Hrvatske. A ne guraju se, dosta im je mjesta, svoje stresovitosti i frustracije otresaju kližući se masovno kroz zaleđene kanale jedanaest zimskih gradova, na turi dugoj 200 kilometara svi Nizozemci radosno pozdravljaju klizače. Napuštajući i svoja radna mjesta, na kojima rade od jutra do večeri, i nitko ne bude pod otkazom. A kad se kanali odmrznu, a sada već jesu, profuraju lađice. i bicikli. Ostatkom kopnenih putova uz putokaze - vjetrenjače, s ritmom morskih vjetrova u okretima krila.

Tako je govorio Bert, zapjevavši nam uz pratnju gitare vrlo staru nizozemsku pjesmu sa Sjevernog mora. O brodovima, pomorskim bitkama, sudbinama mornarskim. Ispisanim ponekad u svitku papira, zapečaćenom u boci, u sinje more bačenoj.

Ljerka Antonić, 3/03

Prikaz iz Glasa Slavonije

Albert Victor van der Linde, prvi gost novog ciklusa "Grad i svijet" Uljudbene udruge "Žuri polako"

Ovdje ljudi nemaju mnogo novca, ali znaju uživati

Govorim nekoliko jezika, a hrvatski mi je bio posebno težak. Učenje iz knjiga bilo mi je dosadno, jezik je nešto živo, pa je bilo učinkovitije učiti ga uz pravljenje fiš-paprikaša i druženje, kaže Nizozemac Albert Victor van der Linde.
Kada je krajem 1996. godine Nizozemac Albert Victor van der Linde u hrvatskom Veleposlanstvu u Nizozemskoj podnio zahtjev za useljenje, jednim je pitanjem iznenadio djelatnike. Na upit može li dobiti urudžbeni broj svog zahtjeva, odgovaraju mu "Pa Vi ste jedini, što će Vam broj?". Tada unikat, Bert je danas osječki stanovnik, a njegovim predstavljanjem u četvrtak je započeo "Grad i svijet", nova serija događanja u organizaciji Uljudbene udruge "Žuri polako".

Druge kulture

U izložbenoj dvorani "Waldinger" tako je održan prvi razgovor čija je svrha multikulturalna komunikacija kako bismo, usporedbom življenja u Osijeku i ostatku svijeta, bolje razumjeli i upoznali druge i drukčije kulture.
- Uopće se ne osjećam kao useljenik, nego više Osječanin, skoro kao Slavonac - započeo je Bert druženje. Put do toga vodio je kroz mirovnu konferenciju u Ohridu 1992. godine, nakon koje nizozemski novinar odlučuje o problemima ne samo pisati, već ih i rješavati. Radeći na projektima nizozemske vlade, u Osijeku upoznaje buduću suprugu Tanju, a nekoliko godina kasnije povezanost s Osijekom rezultirat će njegovim iseljavanjem iz domovine.
- Život je u Slavoniji još manje nego "žuri polako", ovdje je samo "polako". To je nešto što u Nizozemskoj nisam poznavao. Tamo je sve užurbano, velike su gužve, kilometarske kolone, radi, jedi, spavaj, nema vremena za uživanje. Ovdje ljudi nemaju mnogo novca, ali znaju uživati, a meni se to sviđa - smješka se Bert. Danas je spona među nizozemskim projektima u Hrvatskoj, a tek sitne pogreške u rječniku gotovo da ga i ne odaju kao stranca.
- Govorim nekoliko jezika, a hrvatski mi je bio posebno težak, trebale su mi tri godine. Učenje iz knjiga bilo mi je dosadno, jezik je nešto živo, pa je bilo učinkovitije učiti ga uz pravljenje fiš-paprikaša i druženje - prisjeća se naš sugovornik. Jezik je i uvod u kulturu, a gost je prisutnima ukazao na nekoliko razlika između dviju država za koje je vezan.

Djeca dugo s roditeljima

- Najviše sam bio iznenađen odnosima u obitelji. Obitelj je ovdje jako važna, djeca dugo žive s roditeljima, a tamo odlaze već sa osamnaest godina. Vraćaju se samo u važnijim danima u godini - priča Bert. Stoga su mladi Nizozemci samostalniji, neovisniji i vrlo rano počinju brinuti sami za sebe.
- Mladi u Nizozemskoj više izražavaju svoje mišljenje, reagiraju, pokreću kampanje. Ljudi s 25 godina mogu postati direktori banaka - navodi Nizozemac. Svoje iskustvo Bert prenosi i u Centru za socijalno podučavanje Proni, čija je osnovna aktivnost obrazovanje voditelja za rad s mladima. U ležernijem druženju koje je završilo pjesmom u izvedbi gosta večeri, pokrenuta su još neka pitanja poput nezaposlenosti, politike i, naravno, multikulturalnosti.
Domaćin je druženja bio prof.dr. Peter Kuzmič, a otvorio ga je predstavnik Gradskog poglavarstva Antun Katalinić.

Fotoalbum

Nizozemac iz Osijeka

Sljed >

[ Nazad ]