|
DANI
NOVINARSTVA OPATIJA 04
Lokalni mediji i lokalna vlast
"BATINA ILI
MRKVA"
Nevenka Špoljarić
novinarka
Medijskog centra "Glas Slavonije"
Profesionalnom
novinaru nije nimalo lako održati ugled novinarske profesije i osobne
moralne kriterije u nastojanju da, prije svega, nepristrano
pravovremeno informira javnost, udovolji uređivačkoj politici medija od
kojega preživljava i bude korektni sugovornik predstavniku lokalne
vlasti u Gradu Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji. Polazimo li od
postavke kako su lokalni i općenito dužnosnici dužni kvalitetno
informirati javnost, kako o događajima za koje smatraju da su važni
građanima tako i pravovremeno odgovarati javnosti putem komunikacije s
medijima, nedvojbeno je da "odnosi s javnošću" postaju sastavnim
dijelom politike (osamostaljenjem i utemeljenjem Republike Hrvatske,
službeno '91. godine), utječući na funkcioniranje civilnog društva. U
toj priči novinari se nalaze u "raljama tržišnog opstanka" između
"batine" i "mrkve". U Hrvatskoj je
utemeljena Hrvatska udruga za odnose s javnošću, no do danas ni
poslodavci niti brojne lokalne samouprave nisu prepoznale značaj
ustrojavanja službe odnosa s javnošću i potrebu za kvalitetnijim
vođenjem komunikacije s medijima i građanima. U kakvom okružju rade
novinari ilustrira analitičko istraživanje kolegice Sanje Marketić, dio
većeg istraživanja studenata na Studiju novinarstva Fakulteta
političkih znanosti (kolegij Odnosi s javnošću) o "odnosima s javnošću
u jedinicama lokalne uprave i samouprave Osječko-baranjske županije te
tvrtkama u njihovu vlasništvu". U istraživanju provedenom 2004. godine
evidentno je kako ured Osječko-baranjske županije jedini ima stručnog
savjetnika za odnose s javnošću, a među sedam gradova na području
županije samo Belišće ima osobu kojoj su u opisu posla odnosi s
javnošću, ali na radnom mjestu (u vrijeme istraživanja) nije imala
vlastito računalo, nego koristi postojeće u uredu gradonačelnika kad je
ovaj odsutan!? Anketirani su različitoga statusa - ili gradonačelnik
ili dogradonačelnik, tajnik grada ili pročelnik. Istraživanje je kroz
devet istovjetnih upita ispitanicima, među ostalim, pokazalo kako svi s
građanima kontaktiraju usmeno i pismeno, a za sazivanje tiskovnih
konferencija u većini gradova je nadležan gradonačelnik uz savjetovanje
s voditeljima odjela... Zanimljivo je kako je direktor izvjesne tvrtke,
čiji je osnivač i vlasnik Županija osječko-baranjska, zabranio
neovlaštenim djelatnicima komunikaciju s medijima, a tako je i s
određenim osječkim gradskim tvrtkama iz kojih većina odgovora medijima
dolazi od direktora (ima iznimaka za novinare koje obnašatelji dužnosti
rangiraju pa pojedinom novinaru mogu odgovoriti i niže rangirani
službenici, a. op.), s tim da je u istraživanju indikativna škrtost na
riječima predstavnika Grada Osijeka, no rječitost (otvorenost) je
prisutnija u odgovorima direktora gradskih tvrtki..Na upit: "Planirate
li poboljšanje razine komunikacije institucije s javnošću?" predstavnik
Osijeka odgovara: "Možda, da, ali model ovisi o okolnostima", dok je
razinu i kvalitetu komunikacije ocijenio "otvorenom". Na upite je
odgovarano osobnim stavom, a ne u ime Grada čiji je predstavnik.
Primjerice, na pitanje: "Organizirate li konferencije za novinare i tko
je nadležan za njihovu pripremu? slijedi odgovor: "Ne."
Nedostatak
kvalitetno ustrojene službe za odnose s javnošću koja bi pravovremeno
organizirala javno istupanje predstavnika lokalne vlasti očitovao se i
u nedavnom primjeru "nesporazuma" u komunikaciji između politike i
novinara. Ilustracija - Početkom
prošloga tjedna osječki je gradonačelnik prvi puta u 14 godina
gradonačelnikovanja posjetio Centar za odgoj i obrazovanje "Ivan Štark"
koji koristi 156 djece/osoba s invaliditetom i posebnim potrebama.
"Štarkovci" su mu priredili program srdačne dobrodošlice, uručili ručno
izrađeni dar u nazočnosti dvoje novinara i troje snimatelja, a on je
uz ravnatelja (kakav je red u sličnim prigodama) dao izjavu lokalnom
radiju i regionalnim novinama. Nije spomenuto kako je donio poklon -
edukacijske kazete za slijepe i slabovidne kojih je ukupno troje u
Centru, manje važna činjenica u odnosu to da su domaćini, sretni što ih
se sjetio prvi čovjek Grada, namjeravali ispričati svoja postignuća i
probleme. Međutim, gradonačelnik je nabrzinu obišao par učionica
(prekinut pozivom s mobilnog telefona) i posjet nije pretekao očekivano
"idilično" jer su domaćini i jedina novinarka, zato što ju je
profesionalno zanimalo nešto više od protokolarnoga susreta, ostali
šokirani. Zašto? Gradonačelnik je žurio na ugovoreni sastanak (iako je
na ovaj susret kasnio 15 minuta) u gradskoj kući, a istodobno su
domaćini očekivali bar 15-minutni "razgovor ugodni", primjerice
informirati o činjenici kako je Grad darovao zemljište ispred škole za
gradnju Rehabilitacijskog centra, ali da nema političkog autoriteta
koji će "pogurati" nadležne u Zagrebu (kad već ne mogu novinski napisi)
da već odobrenim novcem projekt počne oživljavati. No, protokolom
ležerni sastanak u gradonačelnikovoj skučenoj satnici nije bio
predviđen te je formalno za njega posjet završio svečanom izjavom
novinarima i fajront do novoga "slikanja". I baš u nezgodni tren, na
odlasku u hodu, "zaskočio" ga je upit novinarke "Glasa Slavonije":
"Znate li da ispred Centra treba biti izgrađen još jedan objekt?" Kada
je ravnatelj pojasnio o čemu je riječ i detalje o investiranju koje
gradonačelnik (opravdano) nije znao, na novinarku je uslijedio verbalni
napad ničim izazvanog i uvrijeđenog gradonačelnika. Dobronamjerno
pitanje, završilo je protuudarom: "Pa nećemo tako! Što mislite, ja vama
stavim... mikrofon.... Ovo je nasilje! Nisam objekt vaše za-frkancije.
Ja sam, institucija..." Šokirani slušatelji u nevjerici su poslušali
kakva "katarza" slijedi kada (pre)opterećeni, zaposleni gradonačelnik
(zahvaljujući valjda građanima) ispadne iz "kolosijeka" građanskog i
uljudbenog ponašanja. Koga
predstavlja i kome služi novinar? Javnosti! Osječani su ostali
uskraćeni za komentar, gradonačelnik bez "reklame", a novinar s
nepozdravljenim domaćinima - u šoku. Koliko god profesionalni i
"nametljivi" u trci za istinom, novinari su ti koji griješe kada "ne
uljepšaju" ili skrate pametnu izjavu uvaženih sugovornika i, opet,
"krivi" što postavljaju čudna pitanja na krivome mjestu, u krivo
vrijeme i pogrešnim ljudima. Bi li tako "institucija" odgovorila
novinaru pred televizijskim kamerama? Kultura
dijaloga i kritična javnost, na žalost, imaginarne su vrijednosti i
težnja slobodoumnih građana u većini hrvatskog medijskoga prostora. Na
nižoj razini informiranja, regionalnoj i lokalnoj, javna riječ je
"teža" u elektonskim medijima, a u tiskovinama koje se mjere brojem
prodanih primjeraka , kultura komuniciranja svodi se na "javnost" -
konzumente koji najčešće osobne vrjednosne sudove stvaraju na
poluinformiranosti i stvarnosti koju prodaju i stvaraju uređivačke
politike. U okružju gdje tiskovinama raste tiraž zbog nagradnih igara
ili primamljive robe koja se prodaje uz novinarski proizvod, a općenito
kupovna moć stanovništva je na razini preživljavanja jer za prosječno
35.000 nezaposlenih osoba u Osječko-baranjskoj županiji te izdatak za
tiskovinu predstavlja luksuz kao i odlazak na kazališnu predstavu,
otvoren je prostor za medijske manipulacije, plasiranje poluistinitih i
plaćenih informacija na tršite koje diktira plaćeni oglas i borba za
preživljavanjem medijskih proizvođača. Znakovito
je da osječka lokalna vlast kupuje glasove birača tako što dotira novac
lokalnoj radijskoj postaji obrazlažući to stavom "informiranja o
aktivnostima Grada". Približno pola milijuna kuna (neslužbeno) je
izdvojila gradska uprava u 2004. godini za tu namjenu, iako odluka "o
medijskom praćenju" nije prošla zakonski javni natječaj kakav je
uobičajen pri tolikom iznosu proračunskoga novca poreznih obveznika.
Kalkulirano gospodarenje novcem građana evidentno je u isplaćivanju
"dotacije" u određenim vremenskim razmacima. Predstavnik gradske vlasti
odabir je protumačio najvećom slušanošću!? Na službeni upit novinara
"Glasa Slavonije": "Tko je naručio istraživanja slušanosti radio
postaja..." redakcija dobiva odgovor od voditeljice Službe
gradonačelnika iz Ureda Grada Osijeka (jer nema glasnogovornika): "To
nismo učinili mi, nego smo uzeli u obzir podatke predstavljene u Ponudi
o poslovnoj suradnji, te stoga ne raspolažemo informacijom tko je bio
naručitelj." Na upit "Nije li za ovako veliki iznos isplaćen Gradskom
radiju trebalo provesti postupak javnog nadmetanja?" odgovoreno je
niječno... Preferiranje jednog radijskog medija, dok u Osijeku program
emitiraju četiri postaje, valjalo bi potražiti u (ne)poznatoj
vlasničkoj strukturi, usput rečeno neobjavljenoj iako to predviđa Zakon
o medijima. Krivo je zaključiti kako bi pod geslom "zavadi pa vladaj"
odnosi između dvaju medija bili "poremećeni" jer zapravo od kraja 2003.
godine i tijekom 2004. godine odnos aktualnih vlastodržaca i "Glasa
Slavonije" može biti ocijenjen "hladnoratovskim". Novinari
argumentirano otkrivaju malverzacije i sumnje na "čudnovate radnje"
koje intrigiraju javnost vezane uz političare (događa se da pisac
redaka pretjera u osobnim stavovima), ali zbog objavljenih tekstova
"prozvani" ne podnese sudsku tužbu čak ni protest Hrvatskom novinarskom
društvu ili Časnom sudu, nego odlučuju oglase objavljivati isključivo u
niskotiražnoj tiskovini, odnosno jednoj radijskoj postaji. Nije li to
ucjena? Vlasnička struktura "Glasa
Slavonije" je promijenjena pa se lokalni političari ne mogu držati za
staru parolu "Glavaševskog lista" već po potrebi izbacuju
"neobjektivno" informiranje. I slijedom rečenoga, lokalni političari
pravo na davanje informacija većini novinara "Glasa" ograničavaju na
gradonačelnika i dogradonačelnike, te članove Gradskog poglavarstva uz
napomenu kako određene upite trebaju dostaviti u pisanoj formi te će im
tako biti odgovoreno, a to se posebno odnosi na komunikaciju između
pojedinih gradskih tvrtki, gradskog koncesionara i "Glasa Slavonije".
Antagonizam između redakcijskog i gradskog mišljenja, o tome kako treba
pisati o stvarima važnim za civilno društvo, zadnjih mjeseci postupno
se mijenja. Novopečeni vlasnici tvrtki ljute se na novinare jer im
objavljuju "lošu" sliku, političari zamjeraju na stavljenom naslovu i
ograničenoj količini prostora koju dobivaju u mediju, "neobjektivnim
komentarima" (kakav može biti komentar ako je stav) previđajući
činjenicu kako uvijek mogu iznositi svoje suprotstavljeno mišljenje
razvijajući diskurz barem u rubrici "reagiranja". Nije nužno, kakav je
slučaj u Osijeku, plaćati reklamu lokalnom glasilu za kolumnistični
prostor. Pojedinim političarima zabavnije je miješati se u uređivačku
politiku medija. Istodobno, novinari zaboravljajući (ili nikada nisu
naučili) osnovna pravila novinarskog zanata previđaju kako "batina" ima
dva kraja. I čekajući (ne)sigurnu plaću, smješkaju se - mrkvi.
|
Arhiva 
